Korisni savjeti

 

Ako ste gljivar početnik, velika je vjerojatnost da ćete svoj istraživački rad započeti na jedan od ova dva načina. Nazovimo ih za sada način a) i način b).

Zamislite da ste naš junak za kojeg ćemo pretpostaviti kako bi se mogao ponašati na osnovi mojih i iskustava drugih gljivara.

 

a)    Naš junak – istraživač jednostavno odlazi u knjižnicu ili od nekog upornog trgovačkog putnika kupuje zgodnu knjižicu sa svim mogućim ključevima za otkrivanje tajni svijeta gljiva. Obično su to knjižice s onim – lako, brzo, sigurno,... s nekoliko stotina slika i nekoliko crteža. Bez obzira na predgovor, opis morfološki značajki pojedinih vrsta gljiva, mjesto i vrijeme rasta, sva moguća upozorenja i sl., tu se po meni i mom osobnom iskustvu krije velika zamka. Obično početnici uzmu tu svoju krasnu knjižicu, ako su ekološki osviješćeni i pletenu drvenu korpu, te se zapute u svoju pustolovinu. I bez obzira na vrlo vjerovatna upozorenja u knjižici tipa: ne berite suviše mlade, ni stare, ni razmočene, ni sasušene, ne berite zaštičene gljive, ne berite više od određene količine, ostavite dio pronađenih plodišta i sl., kakav bi naš junak bio istraživač kad ne bi sakupio sve one ljepotice koje će po povratku determinirati u miru svoga doma. Ako ga usput još kojim slučajem poneki mještanin upozori na opasnosti koje kriju gljive ili samo sumnjičavo zavrti glavom, to našem istraživaču daje novu snagu i poticaj. Ako oni ne znaju, on će im otkriti kako nisu u pravu i kako je to u stvari vrlo jednostavno.

U miru doma započinje pravi nemir i prve dileme. Jednu, dvije, tri,... gljive naš istraživač ne uspijeva determinirati, to jest pronaći niti sličnu sliku u knjizi. Ono o mjestu i vremenu rasta uspio bi on nekako i protumačit na svoj način. Očajnički pokušava zaključit da su fotografije vjerovatno loše, ili barem tisak (što je moguće), pa čuo je da se i mikolozi u svemu ne slažu.

Kvaka je u tome da u Hrvatskoj prema nekim izvorima ima oko 5000 -6000 vidljivih (velikih) nadzemnih vrsta gljiva, a naš junak onu svoju pokušava obvezno smjestiti među onih 100, 200 ili 300 opisanih u svojoj knjizi. Nadajmo se da njegova gljiva nije među onih desetak teških otrovnica. A ako je jestiva ili nije otrovnica i nije ona za koju je determinirana, to je dodatni problem, jer našem junaku može dati lažni osjećaj da je posao determinacije uspješno svladao. Bolja verzija bi bila da je naš junak odustao, te odlučio sa susjedom – poznatim stručnjakom u cijelom kraju (punica mu je još živa) – krenuti u otkrivanje svijeta gljiva.

 

b) Sada naš junak zaboravlja literaturu i sluša savjete tipa:

 

  • Jestive su sve gljive koje jedu puži, jeleni i sl. (zelenu pupavku – izuzetno tešku otrovnicu jedu neke životinje).
  • Nisu jestive one koje mijenjaju boju na prerezu (može, a ne mora biti točno).
  • Kad se termički obrade sve se mogu jesti (nije istina, neki otrovi su termički stabilni).
  • Jeo sam jednom i ništa mi nije (možda je pojedena mala količina, a može biti i gljiva s kumulativnim otrovnim djelovanjem, što će reći da u organizmu treba nakupiti određenu količinu otrova da bi došlo do njegovog djelovanja).

Iz neznanja i želje za dokazivanjem često sam od takvih znalaca slušao različite nebuloze. I interesantno kako jednom lansirana neistina lakše padne na plodno tlo nego istina. Tako je i moj otac, pokoj mu duši, optužio jestivu bijelu puharu za uginuće naše junice, jer nije smogao snage priznati da je do nesreće došlo njegovom omaškom. Još i danas stariji mještani dobro pamte od čega je uginula naša junica, pa ih vi sada uvjerite kako su bijele puhare jestive dok im je meso bijelo.

Pa što onda raditi?

  • Kombinirati literaturu i stvarne poznavatelje gljiva.
  • Kontaktirati po mogućnosti neku gljivarsku udrugu.
  • Istraživati jednu po jednu vrstu gljiva.
  • Po mogućnosti prije upoznati teške otrovnice.
  • Ne žuriti, uživati u prirodi i druženju.
  • Pridržavati se svih stručnih savjeta.

Jedino sigurno pravilo kod gljiva je da nema sigurnog pravila za razotkrivanje jestivih od nejestivih i otrovnih vrsta gljiva. Nema prečaca. Potrebna je studioznost, strpljivost i ljubav prema prirodi.

I ovo je samo osobno mišljenje, te autor na preuzima nikakvu odgovornost za eventualne probleme nastale pogrešnim tumačenjem bilo kojeg dijela teksta.